peter Ablinger - bosanski tekstovi
Stvarati slušanjem
Amila Ramovic, umjetnicka rukovoditeljica projekta Studio
Peter Ablinger, kompozitor koji je formiran u konvencionalnom ambijentu klasicne kompozicije i jazza (i, uz to, za muzicare manje konvencionalnom svijetu grafickih umjetnosti) realizaciju svoje umjetnosti utemeljuje na vještini koja je dostupna svima, i kojom, uz posvecenost i trud, virtuozno mogu ovladati svi: slušanju. U njegovim djelima mi trenutno prepoznajemo tragove najradikalnijih ideja Johna Cagea, koji je ambijentalni zvuk emancipovao do muzickog materijala. Ali Cageov fokus bio je na djelu, kao vremenskom prostoru, koji je tek popunjen materijalom prema kojem je on indiferentan i koji može biti bilo šta što donese slucaj - u fokusu njegovih vremenskih procesa je ono što se sluša. Ablinger se, medutim, bavi onim što se cuje. On ne propagira indiferentni odnos prema zvucnom okolišu, nego u fokus stavlja licni odnos, pojedinacno iskustvo onoga koji cuje i onoga što se cuje. Fokus na empirijsko iskustvo pojedinca veoma je važan otklon od cisto konceptualnih praksi visokog modernizma ili relativizirajucih praksi postmodernizma. Cak bismo mogli reci da se on konceptualno približava, za umjetnost danas veoma provokativnim, prostorima spekulativnog realizma. Upravo na nivou licnog iskustva, unutar umjetnickog djela pojedinac se srece sa iskustvom svijeta u prostoru vlastitog tijela, i kroz to iskustvo tumaci umjetnicki doživljaj. Ako o umjetnosti mislimo kao o posebnom metodu koji nudi jedinstveni pristup svjetovnoj realnosti, onda je umjetnost Petera Ablingera jedinstveni metod kojim umjetnicku spoznaju postižemo otkrivanjem suptilnih nijansi vlastitog iskustva, u sebi, kroz tijelo, okrenuto prema vani, i prema unutra. U vremenu podatkovnog zagadenja, kakofonije, shizofonije, o kojoj piše R. Murray Schafer, spoznajemo da je buka sve što nastaje kada ne slušamo pažljivo: buka su zvukovi koje smo naucili da treba da ignorišemo. Sve što se potrudimo da cujemo, prestaje biti ostranjeno, neprijatno, drugo. Ablinger nas poziva da fokus usmjerimo na suptilne odnose koji cine našu zvukovnu stvarnost i našu životnu stvarnost, i na osvještenje procesa slušanja, kako je to sublimirano u njegovom djelu Weiss/Weisslich 11f: Denken was ich höre [Mišljenje onog što cujem] (2012). Veoma preciznim intervencijama u prostoru odnosa umjetnickog i društvenog, Ablinger se, nikada ne zapadajuci u banalno reproduciranje problema svakodnevnice, pozicionira zapravo kao angažirani umjetnik par excellence, u svijet unoseci spoznaje kakve samo umjetnost može da otkrije.
Peter Ablinger / Bio
Peter Ablinger (r. 1959, Austrija, živi u Berlinu) od 2012. je profesor kompozicije na Univerzitetu Huddersfield. Posebno je angažovan u radu Centra za Novu muziku (CeReNeM), vodeci majstorske radionice, predavanja i specijalne projekte sa studentima i nastavnicima.
Kao jedan od najinovativnijih i najutjecajnijih kompozitora današnjice, u podrucju Nove muzike, proizveo je opus najšireg opsega - od orkestralnih djela i opere do instalacija. Njegov rad je redovito predstavljen na svim vecim internacionalnim festivalima, ukljucujuci Berlinsko bijenale, Venecijansko bijenale, Holland Festival, Triennale Köln i Carnegie Hall New York. Njegova izdanja ukljucuju više od trideset nosaca zvuka i mnogobrojne autorske tekstove u casopisima, knjigama i umjetnickim antologijama. Njegov rad je popracen i nagradama kao što su Andrzej-Dobrowolski-Kompositionspreis (2008) i Deutschen Klangkunstpreis (2010). Bio je kustos i ko-kustos festivala Donaueschinger Musiktage i Festival Conceptualisms Akademie der Künste, Berlin (2003) i Turning Sounds u Varšavi i Hörsturz u Berlinu (2005).
Ablingerov rad s bukom, spacijalizacijom, spektralnim modeliranjem/transkripcijom i percepcijom zvuka redovito je dobivao podršku velikih istraživackih centara muzicke tehnologije, od kojih su najpoznatiji Experimental studio Heinricha Strobel Stiftung u Freiburgu, TU Berlin te IEM u Grazu. U središtu njegova rada je istraživanje razlicitosti izmedu stvarnosti i naše percepcije stvarnosti u zvuku. Cin slušanja i buka, ili bolje receno, "Rauschen" (njemacki naziv) su dominantne teme Ablingerovog rada i istraživanja u muzici duže od 20 godina. Njegovo preispitivanje fundamentalnih vrijednosti muzicke percepcije korištenjem osnovnih sredstava, kao što su ljestvice, mogu se povezati s njegovim iskustvom u grafickoj umjetnosti koju je studirao, ukljucujuci i studije kompozicije sa Romanom Haubenstock-Ramatijem, koji je bio zacetnik korištenja graficke notacije.
"Danas je Peter Ablinger jedan od nekolicine savremenih umjetnika koji koriste buku bez ikakvog simbolizma, ne kao znak za kaos, energiju, entropiju, poremecaj ili uzbunu, ne kao simbol za protivljenje, neposluh ili razaranje. U svim ovim slucajevima u muziku se namjerno ukljucuje buka, buka je subjekt, ali za Ablingera ona je samo buka. Takoder, Peter Ablinger je daleko stigao preispitujuci prirodu zvuka, vremena i prostora (komponente koje se obicno smatraju centralnim za muziku), a njegova otkrica su ugrozila i dovela u pitanje konvencije koje su se uobicajeno smatrale neupitnim. Ovi njegovi stavovi prenose se na pitanja ponavljanja i monotonije, redukcije i suvišnosti, gustoce i entropije" (Christian Scheib).
Djela Petera Ablingera su izvodena na Wiener Festwochen, Berliner Festwochen, Wien Modern, Darmstädter Ferienkurse, Musikprotokoll des Steirischen Herbstes, Bienale Berlin, Donaueschinger Musiktage, Internationales Musikfestival Istanbul, Los Angeles Resistance Fluctuation, Festival of Vision Hong Kong, Teatro Colón Buenos Aires, SuperDeluxe Tokyo, Kunstraum Düsseldorf, Cut&Splice London, Música Contemporánea Santiago de Chile, Maerzmusik Berlin, Holland Festival Amsterdam, La Biennale di Venezia, Carnegie Hall New York, medu ostalima. Njegove instalacije proizvedene su za Offenes Kulturhaus Linz, Stadttheater Gießen, Diözesanmuseum Köln, Rote Fabrik Zürich, Santa Monica Museum of the Arts, Kunsthalle Karlsplatz Wien, Akademie der Künste Berlin, Kunsthaus Graz, Ostseebienale der Klangkunst, Kunsthalle Rostock, MAK Wien, Märkisches Museum der Stadt Witten, Haus am Waldsee Berlin, WUK Kunsthalle Matadero Madrid, MuHKA Antwerp, Skulpturenmuseum Marl, SoundART Köln, Ars Electronica Linz, itd.
Peter Ablinger je predavao na Univerzitetu za muziku u Grazu te suraduje s ansamblima Klangforum Wien, United Berlin i Insel Musik. U Berlinu je oformio ansambl Zwischentöne 2007. godine. Proteklih godina bio je gost predavac i održavao majstorske radionice na Columbia University, BARD College, Manhattan School of Music, Yale University i Mozarteum Salzburg. U maju 2012. godine, izabran je za clana Akademije umjetnosti u Berlinu.
Biografija i bilješke o djelima Petera Ablingera citirane sa
http://www.hud.ac.uk/research/researchcentres/cerenem/peterablinger
Peter Ablinger / Ideje
Djelo Petera Ablingera postavlja se kao provokacija pred muzicke konvencije možda više nego djelo bilo kojeg drugog kompozitora od Johna Cagea 1950-tih godina. Kao takvo je stasalo kroz niz paralelnih umjetnickih projekata, ukljucujuci njegovo ispitivanje prirode buke (i njene veze sa fizickim prostorom), koncepata vertikalizacije zvuka, kompleksnih analiza i "fonorealistickih" instrumentalnih transkripcija ambijentalne buke i govora (video njegovog "govoreceg klavira" jedan je od možda najgledanijih videa savremene muzike na internetu u posljednjim godinama), prostorno specificne slušalacke okoliše [site-specific listening environments] (najrecentnije, CityOpera i Landscape Opera), i konceptualno izazovne serije fotografija Sehen und Hören [Vidjeti i slušati].
Ablingerov rad sa bukom - ili, konkretno, Rauschen, na njemackom jeziku - je višedimenzionalan, ali je u najvecoj mjeri voden sviješcu o višku podataka u buci / šumu (njenom mnoštvu i nejasnom nedostatku hijerarhija) i shodno tome, aktivnim odnosom slušaoca prema ovim zvucnim podacima kroz konstrukciju obrazaca, melodijskih figura, impliciranih pokreta i zvucnih figura "unutar" nestabilne staticnosti buke. Ovaj aktivni nacin slušanja proizilazi djelimicno iz konfrontacijskog pristupa muzici i zvuku. Ablingerovo djelo ne poziva slušaoca na neposredni kontakt na svojoj površini, vec ponekad grubi, staticni, nestabilni zvucni svjetovi kreiraju slušalacke okoliše u kojima pojedinac postaje svjestan cina i procesa slušanja.
To je izuzetno jedinstvena muzika - istovremeno repetitivna i nestabilna, istovremeno realna i apstraktna (Quadraturen, instrumentalne transkripcije govora i buke, na primjer), istovremeno jednostavna i kompleksna (terenski snimci vodopada ili caršafa koji se vijore na vjetru, jednostavne ljestvice izvedene na bijelim tipkama klavira, zvuk prazne katedrale) - i to je rad koji je primjer istraživanja utemeljenog u praksi. To je rad koji postavlja znacajna pitanja o zvuku i o muzici, ali ta pitanja, naravno, moraju biti doživljena da bi bila pitana, i doživljena da bi bila shvacena.
Njegova djela cesto postavljaju ogledalo pred slušaoca i pred konvencije slušateljske prakse. Ovo je nedavno naglašeno u njegovim ostvarenjima, Landcape Opera i CityOpera, modularnim djelima koja kombiniraju razlicite umjetnicke forme (književnost, koncerte, instalaciju, film, performans, arhitekturu, land art, itd.) na takav nacin da mjesto (grad, okoliš) postaje predmet opere. Ova djela kombiniraju terenske snimke, izgradnju "scenografija" u okolišu (ukljucujuci sadnju drveca, izgradnju arhitektonskih/skulpturalnih okoliša), film/video, živu izvedbu i postavnje publike u situaciju slušanja okoliša (postavljanje stolica u javnim prostorima koje odgovaraju koncertnoj postavci sjedišta za publiku, na primjer) koje proizvode direktnu svijest o zvuku ili pojacanim stanjima slušanja, o razlici izmedu stvarnog, fizicki primljenog, i unutarnjeg, doživljenog zvuka.
Moj materijal nije zvuk.
Moj materijal je cujnost.
Dok drugi rade sa zvukom,
možda postave zvuk i onda pauzu,
ja postavljam cujnost i onda necujnost.
Necujnost se može proizvesti razlicitim sredstvima.
Tišinom, ali i glasnocom.
Preniskim tonovima, ali i previsokim.
Sporošcu, ali i brzinom.
Premalim brojem stvari koje se pojavljuju, ali i prevelikim.
Prevelikom blizinom i prevelikom daljinom.
Prekratkim trajanjima i predugim trajanjima.
Prazninom i punocom.
P.A.6/97
"Jednom, mislim da je to bilo 1986, u ljeto - šetajuci poljima istocnog Beca, blizu granice i Haydnovog rodnog mjesta, došao sam do necega izuzetnog. Kukuruz je stajao uspravno, neposredno pred žetvu. Vreli istocni ljetnji vjetar je duvao poljem i odjednom sam cuo 'das Rauschen', (buku, šum). Iako mi je cesto bilo objašnjeno, i dalje ne znam razliku izmedu pšenice i raži. Ali ja sam razliku cuo. Vjerujem da je to bio prvi put da sam je cuo izvan estetskih okolnosti (koncerta, na primjer). Nešto se dogodilo. Ono prije i ono poslije su bili kategoricno razdvojeni, nisu više imali veze jedno sa drugim. Barem mi se tako ucinilo tada. Padaju mi na pamet i druga uporediva iskustva koja pobuduju opnu percepcije, ali hodanje žitnim poljem je možda bilo najupecatljivije. Na ovaj ili onaj nacin, cini mi se, sva djela koja sam od tada uradio imaju veze sa ovim iskustvom. Cak i komadi koji nisu posveceni šumu, ili oni namijenjeni sviranju na tradicionalnim instrumentima, itd."
Peter Ablinger
Tekstovi i Prijevodi: Sarajevo Sonic Studio 2014
Crteži: Peter Ablinger
Intervju na Radio Slobodna Evropa:
Peter Ablinger: Slušanje nije pasivni osjecaj
